subota, 30.05.2009.
Posveta
Ovaj post ću posvetit svome djedu koji je umro 28. svibnja 2009.
On mi je bio jedna od najdražih osoba ikad. Volila sam ga gotovo više od roditelja, a to je jako puno. JAKO puno.
Reći ću vam nešto o tome čovjeku.
On je jedan od najboljih ljudi u Gradu. Jednostavno je neopisivo pošten i plemenit. Vjernik još od djetinsta koji je, kako je svećenik rekao, od djetinstva prihvatio Božiju riječ i nje se držao do svog kraja. Bio se i zaredio za svećenika, ali u to doba su potjerali sjemeništarce radi vlasti. Odlučio je da će ipak pomoći ljudima, radio u bolnici. Ima toliko poznanika da nismo svi stali (ni blizu) u crkvu na Dančama. Zatim je našao ženu- moju pokojnu baku- koja se ubrzo jako razbolila (nakon što je rodila mog tatu i tetku). To je značilo da je on morao preuzeti doslovno sve poslove, a kao da to nije dosta, morao je i voditi brigu o baki kao i raditi. Kako bi rekli oni iz retardiranog Top Shopa, ali to nije sve! I sam se razbolio od hepatitisa prije 30-35 godina radi, tada, loših uvjeta higijene u bolnici. I to ga nije spriječilo da pomaže svima i svugdje. Kako je i sam rekao, nije došao da bude služen, već da služi. Čak i nakon što je baka umrla on je išao svakodnevno na mise, bio sretan kad god je bilo kome mogao pomoći, vodio brigu o nama, njegovim unucima, pazio na crkve u gradu, pomagao svećenicima, mijenjao neke časne u poslovima, ma sve moguće, bez obzira na to što je bio teško bolestan. Svi su ga voljeli, govore za njega da je najbolji čovjek u gradu, a može bit i u Hrvatskoj što se mene tiće. Tako dobru osobu ja u životu nisam vidila, nit sam čula za takvo što.
Svake nedjelje, otkad je baba umrla, je dolazio kod nas na ručak, igrao sa mnom remija. Pričali bi i zezali se, gledali TV. Nekad bi subotom otišli s njim i rodicama u Spione gore u restoran ručati, tek toliko da budemo zajedno. Falit će mi ta vremena.
A sada ga više nema. Umro je od bolesti, tu kod nas. Još mi se čini tako nestvarno. Ne znam, možda zvučim kao debil baš sad.
Ali kad mi je TAKO žao.
Na sprovodu smo mi, najuža obitelj, stali poredani u redu, kako to već ide, a drugi su nam pružali ruku itd. Kad god bi netko došo, meni bi suze pošle na oči, jer je to bio samo po još jedan dokaz da ga više jednostavno nema. Pa sam molila sve molitve koje znam, samo za njega, da ne počnem plakat. Nemate pojma kako je to.
Toliko mi fali, ne mogu preći preko toga. Ne mogu ni biti tužna, sada ga bar ne boli. To smo zaključili još neki dan. Ali što mogu....
I tako ovaj post želim posvetiti njemu. Mom najboljem djedu, najplemenitijem i najboljem čovjeku ikada. Počivaj u miru.
Ako te odvedu
sve ce da se srusi
Pamti me k'o prijatelja, cuvaj me u dusi
i onda
kad mislis da je prekasno za snove
za sve
Toliko dugih godina...
- 22:05 -
utorak, 28.04.2009.
Imam pitanje za vas, ljudi.
Zašto ja pisem glupe postove?
Onaj tko točno odgovori na nagradno pitanje dobit će turbo veliku nagradu super ogromnog ničega na svetog NIKAD!
:D
- 19:22 -
subota, 18.04.2009.
I gdje je tu ljubav...
Inače ne pričam neš puno o ljubavi ali eto.
Mene interesira zašto samu sebe mučim.
Zašto čitam one silne knjige u kojoj likovi nađu beskrajnu ljubav? U kojoj se toliko vole da čak ako bi jedan onome drugome ubio mati, opet bi ga ovaj volio (ok, glupa usporedba)?
Mislim, znam dobro da toga više nema. Nema više dečkiju koji bi ti došli i napisali ti pjesmu koju bi sami uglazbili i odsvirali na gitari. Nema toga, a ja bi to tako rado htjela.
Zamislite, ono, odemo na neku livadu, piknik, navečer.... I onako po mjesečini on izvadi gitaru i odsvira ti najljepšu pjesmu koju si ikada čula i koja je napisana samo za tebe.Majke mi mile, ja bi se rastopila na mjestu.
Čitam knjige o toj velikoj ljubavi ('bem ti Sumrak), čitam i fan-fiction (to je što drugi pišu kako bi htjeli da izgleda neka knjiga ili film), i sve se neki vole beskrajno, i ja sanjam kako bi to bilo super, čak i sama pišem nešto... al čim se malo maknem od toga, skužim "a gle, svijet je pošo k vragu, znam i sama da toga više nema.". I tako opet dolazim do onog pitanja. Zašto se tako mučim?
Dalje, znam da bi takvih muških bilo. Ali ženske ih iznakaze.
Npr. neki baš dobar tip izađe sa, da prostite, kurvom. I ona ga jednostavno uništi.
Neka je on prije bio divan i sladak i lijep i pametan, sad više neće biti takav.
Jer radi toga što misli da je većina ženskih takvih (i je, ali ja nisam), on odma odustaje od dobrote. I tako sve ode k vraguuu.
*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*
Ja sam romantična duša. Ja se još nadam da ću jednog dana sresti nekoga s kim ću ostati zauvijek i tko će mene voliti koliko i ja njega. Ja vjerujem u ljubav na prvi pogled, vjerujem da su sitnice bitne i da ljubav još negdje postoji.
A bojim se da se počinjem varat.
Kužite što oću reć?
Nadam se.
Sad idem. Dosta mi je jadanja. Hehe.
Nesigurnim na vjetru,
grančicama osamljenim
dobro jutro
od moje duše.
Neki moji snovi
nalikuju vama
ali nadam se da postoji Netko
tko bi i vas primio k sebi,
makar za kratku vatricu u peći,
makar za ugrijati čaj.
Hvala vam drage grančice
što me podsjećate na snove
koji u meni trepere nad životom;
možda i njih netko uzme,
zatreba ih nježno.
- 16:30 -
utorak, 03.02.2009.
~Prava Pandorina kutija~
Bas neki dan sjedim u stolici, i gledam vani, i vidim..... nista.
Uvijek je sve isto, svaki dan dosadan, nemas sto radit. Ujutro ides u skolu, popodne domaci (ili obrnuto), nekim danima trening, ostalo ili prosjedis doma jer nemas sto radit, ili si vani, gdje opet nemas sto radit u ovom nasem Dubrovniku.
Mislim si ja tako, treba nama promjena. i to hitno. Jer upali smo u tu jednu rupu, vrtimo se u krug, i nema nam kraja.
Maknem se s balkona, nije mi se vise dalo to gledat, upalim TV. tamo ista stvar. Sve iste serije, isti nastavci, iste vijesti- Poginuli u Iraku, poginuli u Izraelu, pojasu Gaze, i stajaznam. Ova zvijezda uradila ovo, ona ono, i sve po spisku. Ova kriza, ona kriza, ajme ako ostanemo bez nafte, bez plina, odemo u kameno doba. A koga briga za posljedice korištenja tih "Divnih" resursa. Npr, to sto nema vise suma, manje je i kisika s time, da ne spominjemo nase divne i krasne ozonske rupe (koje se navodno smanjuju)! Zivotinje i biljke, pomalo sve idu papa, nadam se na kakvo bolje mjesto od ovoga.
A ljudi? A sto reci.
Svi mi znamo kako je to. Tako razliciti, a tako isti. Tako opaki i nadmocni u svom high-tech svijetu, tako jaki da nam niko nista ne moze, a da se nađemo u kakvoj zabiti bez icega, bez hrane, mozda jos uz pomoc kakve divlje zivine, kao, ne znam, medvjeda, ko bi tu bio tako jak, hmm?
Ili, jos meni draza tema, ponasanje ljudi. Gle, svi isti, uobrazeni, glupi i lijeni. I ja sam takva, istina, al na neki drugaciji nacin, valjda. Ja sam vecinu vremena spadala među one koji su, kao, drugaciji. Znate, "odbaceni". Al meni je tamo dobro. Ko kome nego svoj svome? Neka. Htjela sam se bavit sportovima, skejtat, bordat, al gdje su mi prilike? Nema ih. Ni na daleko, ni siroko. Pa sam presla i preko toga.
Odlucis dat sve od sebe da postignes nesto u zivotu, da dobro prođes skolu, da imas zivot (!), a postanes ruglo jer nisi ono sto drugi jesu. Nisi podlegao glupostima kao sto su "Daaaj, popij i ti malo Vodke, nece ti nista bit", ili "Samo jedan joint te nece ubit", da ne zaboravimo ono u stilu "Be cool, f*ck the school". A kako kraaaasno to zavrsi, zar ne? U najgorem slucaju, tri metra pod zemljom. E pa meni to nije cilj.
Najbolje su mi one, kako P!nk rece, "Where's that girl who wanted to be US president? She dances in the video next to 50 cent!" ilitiga, kaze bit cu ja ovo, but cu ja ono, postane nesto sasvim deseto, glupo. Nesto sto nema smisla, i nikome, BAS NIKOME, nije pomoglo. Vise stete nego koristi.
Onda ima onih koji hoce bit zvijezde, starlete, u centru paznje. Koji oce da za svaku njihovu sitnicu sazna cijeli svijet u roku od 10 min, da nemaju nikakvih tajni ni mira, al da "imaju" para. Nebi, hvala.
.................................................................................
Razmišljam dalje, ima i dobrih stvari ovdje. Dobro zivim, imam super ocjene, imam super prijatelje koji me nasmijavaju, s kojima sam uvijek. Nije ni tako loše.
Pokusavam bit optimisticna, i trudim se sve gledat sa svijetle strane, mada to nije bas lako. Al da se, pomalo.
Nije ovaj svijet tako jadan (ali jadan jest).
Ima tu svega. Ima, za pocetak, muzike. Ima plesa, pjevanja, ima sporta, druzenja, ima, da pozalit cu, skole (samo jer vidim ekipu tamo), ima svega i svacega (mada vecina tih super sadrzaja nema odi u gradu -.-).
Ima i compova, i MSNa, i Photoshopova (kojem sam najvise posvecena u zadnje vrijeme jer nema drugog posla), evo i ovaj blog je odjednom ozivio. Ahhh, koja sam ja cudna zivina o.O
Ugl, ne znam sto da pisem. Prije sam mislila kako nije fer dovoditi nove zivote na ovaj svijet. Kako cemo i tako svi nestati za kojih 50 god (osim ako koji vanzemaljci to ili sprijece [nadam se], ili ubrzaju), i nije u redu da djeca dozive taj "kraj". Sad se dvoumim. Nije ovo tako lose za zivot jedne cetrnaestogodisnjakinje.
Al mislim da svejedno necu bas dugo tako mislit.
Jer se sve tako brzo promijeni, da ni ne skontas.
Npr, osobe. Da, da, opet ja o ljudima. (SUTI I CITAJ!) Al sto cu. I sama sam se promijenila za dobrih 180°, i nadam se na bolje. Al znam neke koji nisu, koji su uvijek bili dvolicni i koji ce takvi i ostat. Cak se ti "najbolji prijatelji" međusobno svađaju da se sve trese od deranja. Afffffff. Ja crta od njih. Sad sam hepi [ =) ]
Svi koji su odrasli, imaju posao, djecu, sva ta cudesa, govore mi, zivi dok jos mozes, dok si mlada. A GDJE?!?! Dubrovnik -.-
I tako sam ja sad, po ko zna koji put, doma, za compom, piskaram gluposti, gubim vrijeme jer pametnijeg posla nemam. Sad cete mi rec da sam kreten, mala curica a tako mislim i gledam na svijet, ALI BRIGA ME.
Jer znate sto?
Ja sam ja, vi ste vi, fck off. Komentirajte kako ocete, govorite sto ocete, vase misljenje.
Ovo je sto ja vidim, vise-manje.
Nema smisla vise govorit u prazno, jer se nicega ne mogu sjetit sto sam htjela rec. Ali nema veze.
Kupim se, obrađivat jos slika u PS-u, i iskreno me nije briga sto drugi mogu mislit o meni ^_^
Pozzzzzzz
- 20:18 -
ponedjeljak, 26.01.2009.
Dakle
Sad cu samo sebi tu zapisivat neke "lijepe" izrekice, pa neka si ih kogo skupi, ako oce. Ja cu mijenjat ovaj post kako se koje sjetim, ili kako koju nađem i to je to.
POZZ *-*
"Come on, my friend, let's do what has to be done. Let's run, let's fly, and never come back down."
"I feel high, my brain- bye-bye."
"Sometimes beginnings aren't so simple, sometimes goodbye is the only way"
"Smile when it hurts the most"
"A smile is a curve that sets everything straight."
"Gonna spread my wings, it's my chance to shine, discovering so much more in life."
"Be the change you want to see in the world"
"Share your dreams,
tell me your fears,
I will always listen.
Never alone, always near,
feel free to speak,
we shall share our tears,
no matter the distance,
nor how close,
friends share everything
for friends are forever.
.......
- 22:49 -
subota, 26.07.2008.
e da se javim... i nabrbljam!
SAD cemo malo pisat o stvarima koje JA volim HAHHAHA
sala... ali opet cu o tome pisat o.o
UGLAVNOM:
neki dan (ok davno) sam pricala s Nikom o malim stvarima u zivotu...
ja mislim da je to ono sto je stvarno bitno u ovome svijetu- uzivati u "malim" stvarima u zivotu.
ona je rekla da voli zvuk pijeska kad ga nagazis...
ja volim sjedati u sjeni velikog stabla, na nekoj livadi po mogućnosti, i spavati. još ako puše vjetar... aaaaah divota.
e, to je prvo =P
sto jos volim?
pa, cokoladu- JAOOOO da toga nema... twix, sladoled, snickers, cokolada (sama, jel), cokolada s rizom/keksima/ljesnjacima/karamelom... kud ces bolje
prijatelji- ubila bi se da ih nema. mrzim bit sama (osim ako sam sto tuzna ili ne znam sto...), a oni su nesto tako divno u zivotu da ih treba imati sto vise. ali ako ti prijatelji nisu pravi, vec te, ne znam, iskoristavaju ili stogod... crta od toga o.o s druge strane, pravi prijatelji mogu podnjeti musice drugih AKO se vec međusobno smatraju prijateljima. i znam, i kad se svađaju i to se da rijesiti. samo treba vremena i strpljenja. imam iskustva s tim- s Nikom se svaki dan svađamo (ima ih koji ce to rado potvrdit) a opet smo tako super =O
dalje: TV- OH TA CAROBN KUTIJA! zajedno s compom (da,on je iduci), ispunjava praznine u dosadnom danu, vidim nove stvari, cujem nove pjesme (<3 ViVa), vidim vijesti itd itd itd dalo bi se to u nedogled (meni se, pak, ne da.), a i one serije, Rat u kuci, Malcolm u sredini, DR House, Uvod u anatomiju, Zakon brojeva, Heroji iz strasti... wow. samo wow. pre zakon su.
comp- da, evo i njega. ima ih koji me znaju kao nekoga ko dane i dane provodi za compom... pa recimo da i je tocno... valjda o.o ENIVEJ i to je fora stvarcica, pogotovo za skidat pjesme. i ne koristim ga u zadnje vrijeme bas za puno drugoga =o OK, imam MSN (sad je TO iduce o.o), znam ljudi drugih nekoliko... idem na neki tamo forum, ubijam dosadu... a mislim sta's radit? zapravo sam nasla vremena i blog napisat jos, ono, WOOOOW, da sam se sjetila, bravo meni o.o nadalje, igram igrice, (ako ko zna sto je Star Wars), i Photoshop se uvijek nađe na listi rada (program za obradu slikica ;3)... a i ne znam, ljeto je TAKO dosadno. OK gotovo zasad =P
MSN- kud bez njega. dok nisam bila doma davila sam tatu da mi da da pođem na MSN bar par min da vidim ima li koga da se javim malo... to je moj izvor u vanjski svijet (ok osim Moba (sad je on next), TVa, i opceniko izlazenja van). a tako je super, tako je zabavan, tako mi je sad saren i lijep (imam novi skin neki), tako je drama i tako me nekad zna nervirat. a sta's
Mobitel- moj presveti Sony Ericsson Z550i. ok. tako. ga. obozavam. a. opet. bi. htjela. novi. iako. je. ovi. perfect. ne znam zas tako pisem ali svejedno. jos sam pretplata. MWHAHAHA. trebaju mi nove slusalice ove su smece zivo... -.-
a mob ko mob je elita, sivo-crni na preklapanje... uuuuh ko ga nebi =P
uh, puno lupetam? neka
izlazenje van- i to s Nikom, Marom i Hicom (nazalost mislim da to vise nece tako ic T.T KMEEEEE). i to se zaftkavat po cijele dane HAH super.
-rolanje- zakon. s Hicom i Marom (niku treba naucit hehehehe ;3)
-rolanje PO KISI- do sad sam to radila samo s Hicom. ali je bilo savrseno.
-setanje- a mislim, dobro, super, dosadno, ovisi o danu. sta's
sladoled- dosta receno.
zafrkancija- također.
zivotinje- ko ih ne voli neka crkne. to je to.
priroda- isto vrijedi. (NE MISLIM NA PREDMET U SKULI)
sto sto sto jos hmmmmm....
crtanje- hobi i razbibriga. mislim, ne ide mi nes posebno ( I TO ce neki RADO potvrdit), ali znate kako kazu- vjezbom do savrsenstva.
plesanje- i to volim. vrijedi otprilike isto ko i za crtanje.
uh da, jesam spomenula muziku- OBOZAVAM je slusat, katkad i zapjevat, plesat na nju, rijeci pjesama, ma SVE.
Grupe: Linkin park, Simple plan, One republic, Evanescence, Billy Talent, Green day (ne bas u zadnje vrijeme o.o)
Pjevaci: Avril (samo stare pjesme sad mi se gadi), Kelly Clarkson, Eminem (par pjesmica), pa i od pojedinacnog pjevaca se sad ne mogu sjetit nikog.
All Star Converse- STARKE, CONVERSICE, CHUNKS, STARKE, STARKE, STARKE, STARKE, STARKE <3<3<3<3<3<3... dosta? =P
i tu cu za sad stat.
d-AKLE sad sam se napricala, dug post, a? =P
ENIVEJ, idem sad ca, i ako bog da javit cu se opet za koja 3-4 mjeseca? :3
POZ LJUDOVI
PS oprostite na mogučim greskama. hvala na čitanju i dođite i drugi put.
- 16:24 -
Komentari (10) - Isprintaj - #